Aiša Isakovic u svojoj knjizi jasno i poetski lijepo, iako se radi o teškim iskustvima, opisuje svoj proces unutarnjeg psihološkog rada i prevazilaženja depresije. Ona odvažno piše o svojim nacinima nošenja sa tradicionalnim odgojem, stereotipima u društvu, dubokim stanjima usamljenosti, gubitaka, tuge, stresova koje su je pogadali tokom života i stvarali, korak po korak, stanje duboke depresivnosti. Zahvaljujuci svom teškom iskustvu, u knjizi problematizira nacine porške koje je dobijala od okoline, kao i nacine strucne pomoci koje je dobijala i koji su joj više ili manje pomagali. Autorica u knjizi opisuje svoj individualni put oporavka, svjesna da je on samo njen i da su tudi putevi suocavanja s depresijom možda razliciti. Vjeruje da je upravo ovom knjigom uspjela svoja teška životna iskustva konacno integrirati i pretvoriti u snagu koja joj pomaže da zadovoljnije živi u sadašnjem trenutku.